Godine: izbor poezije (BU)

Naše je vrijeme nudilo, i još uvijek nudi, toliko živih, svijetlih, paradoksalnih i tužnih obrazaca, da Tihomiru Jančovskom nije trebalo da poteže analogije sa nekim prošlim vremenima da bi pokazao, ili podvukao univerzalnost svoje poezije. Ono što je čini tako jakom je njezina uronjenost u sadašnjicu, hirurško seciranje vlastitih bolesti i bolesti vremena. U vremenu napada neo-koncepata, stalnog podsjećanja na veliku i slavnu prošlost – koja je uvijek lažna i uvijek samo interpretacija nekakvog scenarija koji se hoće koristiti kao slika projektirane budućnosti – Jančovski je ponudio, valjda, najviše što se može. Preciznu, minimalističku, duhovitu i istinitu sliku sadašnjosti.