Mali princ (SP)

Vrijednost “Malog princa” je teško obuhvatiti u nekoliko paragrafa. Status koji ova novela uživa je neprikosnoven kako kod odraslih, tako i kod djece. Moglo bi se reći da se upravo ovom novelom briše smisao jedne takve kategorizacije književnosti.

Novela “Mali princ” izbjegava biti svrstana u predodređene matrice ‘odraslih’ i ‘ozbiljnih’ ljudi. Ona znatiželjom nevinog uma istražuje svijet oko sebe i, baš kao njen protagonista, iščuđavanjem nad tim matricama ukazuje na njihove inherentne nedostatke i ograničenja.

Princ je znatiželjan. Narator je znatiželjan. Za očekivati je da mi kao čitaoci znatiželjno pristupimo čitanju novele. Kako to Antoan de Sent-Egziperi uspijeva? Upravo kroz koncipiranje književnog djela kao zasebnog svijeta koji nam je pristupačan. Mi iz perspektive naratora doživljavamo susret s malim princem. Mi iz perspektive malog princa doživljavamo likove koje on sretne na svojim putovanjima. Međutim, ono što mi isključivo iz svoje perspektive možemo doživjeti je istinita vrijednost ove novele.

Iz predgovora

Ernad Osmić