Pjesme (SP)

Pjesnik ljubavi i smrti, grijeha i pokajanja, musa Ćazim Ćatić je, od prvih početničkih doposljednjihzrelijih pjesama, sebe i svijet pjevao osjećanjem nedjeljivosti intimnog i univerzalnog.

Kad vjetrić piri.
Gledo sam kad vjetrić u obijesnoj šali
Uvojcima tvoje sumbul-kose njiše
I s nje plavu ambru žudno, žedno siše
Ko bekrija vino kad mahmurluk pali…
Gledo sam kad vjetrić jelečić ti mali
Na grudima treska i strastveno diće,
Gladeći ti dojke lahko, tiho… tiše,
Ko lijera na žali kad draškaju vali
Ah, gledo sam vjetrić vragoljasto kada
Svojom mehkom usnom svilen žar upija,
Međ oblike lijepa tvoga tijela mlada;
I na toj sam sreći zavidan mu bio –
Đulizaro moja, sad baš evo i ja,
U vjetrić bih lahki pretvorit se htio!