Postoje bolesti koje ne biraju ni godine, ni snove, ni planove. One dolaze tiho, najčešće bez poziva, kao uljez u život koji je do jučer bio običan i spokojan. Rak – ta riječ koja para tišinu – ne donosi samo dijagnozu, nego čitav svijet koji se preokreće, ruši i ponovo gradi iz temelja.
Onkološki pacijenti ne vode samo bitku sa ćelijama – oni se svakodnevno suočavaju s vlastitim strahovima, sa gubitkom kose i identiteta u ogledalu, s neizvjesnošću terapija, čekanjem nalaza, pogledima punim sažaljenja, bolovima koje ne žele priznati, i riječima koje ponekad bole više od igala. Bore se s nevidljivim – sa umorom koji nije samo fizički, sa tugom koja ne smije da preraste u očaj, sa borbom da i dalje budu roditelji, partneri, prijatelji, da budu – ljudi.
Ali, uprkos svemu – oni dišu. Ljube. Nadaju se. Pišu. Plaču. I drže za ruku one koje vole, kao da se tim dodirom mogu uvezati za život. U tom stisku ruke, u toj tihoj bliskosti, često se krije više snage nego u hiljadu riječi.
Ova zbirka je nastala iz želje da budem glas onih koji tiho hodaju hodnicima onkologije, da im šapnem: “Niste sami.” Svaki stih napisan je iz srca koje zna kako je to kad se moliš za još jednu dobru vijest, za još jedan dan bez bola, za još jedan osmijeh koji ne skriva strah.
„Čvrsto drži mi ruku“ nije samo knjiga poezije – to je posveta hrabrima, onima koji se ne odriču nade, dostojanstva i ljubavi. To je zagrljaj riječima, pružena ruka kroz stih, i podrška tamo gdje je najpotrebnija – tamo gdje tijelo slabi, ali duša raste.
Sav prihod od prodaje ove knjige namijenjen je onkološkim pacijentima. Za terapije. Za putovanja na preglede. Za lijekove koje ne pokriva sistem. Za one koji ne traže milostinju, nego dostojanstvo.
Možda poezija ne može izliječiti tijelo. Ali može podsjetiti da nismo sami. Da smo voljeni. I da su prave borbe one koje se vode srcem.
Ova knjiga je za sve koji su se borili, koji se bore, i one koji ih nikada nisu pustili iz ruke.
