Amaruši TU

O Vedrani Rudan je na ovim prostorima već mnogo toga rečeno i napisano, kao i u svijetu gdje se njene knjige redovito prevode. Amaruši je još jedan od njenih romana u kojoj se junakinje bore za život na život i smrt.

Junakinje? Nema junaka? Ili ipak ima jedan?

Brak, preljub, odlazak, povratak, djeca, nezaposlenost, Afganistan… pa čak i ljubav, a sve to kroz oči djevojčice Amaruši.

***

Rudan u svome tekstu čitatelju ne da da zauzme posebno blagonaklon i emotivan stav prema glavnoj junakinji, jednostavno je puštena (kao nekakav neutralni promatrač koji samo opisuje stanje stvari) da tuli i vrišti i taj njen očaj udara čitatelja ravno u želudac.

Iz romana se može iščitati jedan nimalo feministički, nimalo buntovnički, usudila bih se reći nimalo rudanovski spisateljski glas. Glavna junakinja je ranjena žena koja svoju ranjenost uopće ne skriva. Usprkos svim njezinim lamentiranjima o muškim svinjama koje nas žene ne vole nego samo bacaju pod jaja, nonina strana mnogo je nježnija i dublja. Iza bijesa i ljutnje krije se čista bol pred kojom sve priče o pokvarenim jebačima postaju nevažne jer se ispod sveg tog teoretiziranja o nevjernim muškarcima krije esencija tuge napuštene žene.

Ana Đokić