Robinzon Kruso (SP)

Avanturistički roman “Robinzon Kruso” Daniela Defoa jedna je od onih priča koja se čini toliko univerzalnom da je teško zamisliti kako je postojalo vrijeme u kojem ona nije postojala. Brodolomac koji završi na pustom ostrvu i na njemu preživi skoro 30 godina samo uz pomoć svojih sposobnosti i svoga intelekta.

Kao mnoga djela koja se ubrajaju u tzv. avanturističku književnost, priča o Robinzonu predstavlja ispunjenje jedne fantazije koja postoji u svakom čovjeku. U slučaju ovoga romana, to je fantazija o samoefikasnosti: sposobnost da samostalno i bez pomoći drugih opstajemo. Čovjek kao društveno biće ovisi o svom kolektivu, o ljudima oko sebe. Istovremeno, svaki čovjek sebe vidi kao individualca, kao glavnog lika u svome romanu. Ove dvije prirode čovjeka u konstantnom su sukobu. Daniel Defo od Robinzona oduzima kolektiv (tačnije, on Robinzona oduzima iz kolektiva) i smješta ga kao individualca u prirodu kako bi čitalac kroz njegovo iskustvo proživio upravo tu fantaziju.

Iz predgovora

Ernad Osmić